Fotografija je jedan od najmoćnijih medija za izražavanje emocija, dokumentiranje povijesnih trenutaka i pričanje priča koje ostaju urezane u kolektivno pamćenje. Kroz godine, nekoliko fotografija izdvojilo se kao ikone koje definiraju našu percepciju svijeta. U ovom članku istražit ćemo deset poznatih povijesnih fotografija, njihove priče i autore.
Napalm djevojčica, 1972. – Nick Ut
Dana 8. lipnja 1972. Nick Ut, vijetnamski je fotograf za agenciju Associated Press, snimio jednu od najupečatljivijih fotki, rekli bismo, ne samo Vijetnamskog rata već rata uopće. Ona je poznata pod imenom The Terror of War (“Teror rata”), no češće je zvana Napalm Girl (“Napalm djevojčica”) jer pozornost na fotografiji privlači prestravljeno devetogodišnje dijete Kim Phúc, koja izgorenog tijela trči u šoku nakon smrtonosnog napada napalmom.
Afghan Girl, 1984. – Steve McCurry
Godine 1984. tokom sovjetske okupacije Afganistana Steve McCurry fotograf magazina National Geographic, radi na priči o afganistanskoj izbjegličkoj krizi.
U šatorima izbjegličkog kampa Nasir Bagh organizirana je škola. Steve McCurry ulazi u šator, gdje se nalaze djevojčice ispod 13 godina koje ne moraju nositi burku, lica su im otkrivena, uočivši priliku Steve je brzo reagirao i na Kodachrome slide filmu, snima legendarnu fotografiju. Zbog brzine kojom se sve događalo Steve nije zabilježio djevojčino ime. Fotografija se pojavljuje na naslovnici izdanja magazina National Geographic iz studenog 1985. godine, pod naslovom ‘Afghan Girl’.
Lice okruženo crvenim šalom koje prodornim pogledom zelenih očiju gleda direktno u aparat, preko noći je postalo simbolom sukoba u Afganistanu i ambasadorom svih izbjeglica u svijetu. Fotografija je postala najprepoznatljivijom fotografijom u povijesti magazina National Geographic, a Steve, sa tada 34 godine postaje najpoznatiji fotograf na svijetu.
Che Guevara, 1960. – Alberto Korda
Portret prikazuje Ernesta “Che” Guevaru, argentinskog revolucionara, kako gleda u daljinu s ozbiljnim izrazom lica, dok vjetar nosi njegovu kosu. Fotografiju je snimio Alberto Korda, kubanski fotograf, tijekom događaja na kojem je Guevara govorio u Havani 1960. godine.
Iako je prvotno snimljena kao obična fotografija, ova slika postala je simbol revolucije, bunta i borbe protiv nepravde. Nakon Guevarine smrti 1967. godine, Korda je donirao fotografiju talijanskom časopisu koji ju je objavio, a ubrzo je postala prepoznatljiv simbol svjetske revolucionarne ikonografije. Danas se portret Che Guevare pojavljuje na majicama, plakatima, umjetničkim djelima i tisućama drugih proizvoda diljem svijeta, postajući nezaobilazni simbol bunta i revolucije.
Iako je Korda ostao nezadovoljan što su njegova autorska prava prekršena i slika iskorištena bez njegove dozvole, “fotografija Che Guevare” ostaje jedan od najprepoznatljivijih portreta u povijesti, nastavljajući inspirirati nove generacije revolucionara i buntovnika diljem svijeta.
Podizanje zastave na otoku Iwo Jima, 1945. – Joe Rosenthal
Samo četiri dana nakon što je počela američka invazija na Iwo Jimu, maleni japanski otok 1200 kilometara udaljen od Tokija, ali strateški važan zbog zračne piste, Amerikanci su zauzeli njegov najviši vrh – na planini Suribachi na oko 161 metar nadmorske visine.
Oduševljeni američki vojnici, točnije marinaci, podigli su zastavu. No učinila im se premalena, pa su odlučili postaviti veću. Podizanje te druge zastave ovjekovječio je 33-godišnji Joe Rosenthal, fotograf Associated Pressa svojom glomaznom kamerom koju je vukao na sam vrh planine.
Za tu je fotografiju, koja je postala jedna od najprepoznatljivijih fotografija svih vremena, a i najviše reproducirana, kasnije dobio Pulitzerovu nagradu. Bitka za Iwo Jimu odnijela je živote 6.000 američkih marinaca i 20.000 japanskih vojnika koji su ga branili. Trojica od šestorice vojnika snimljenih na legendarnoj fotografiji poginula su tijekom idućih 30 dana. Niti jedan od šest marinaca nije bio stariji od 25 godina.
Migrantska majka, 1936. – Dorothea Lange
Zabrinuta majka podupire si bradu rukom, s namrštenim obrvama i pogledom u daljinu. Dvije djevojčice zakopale su joj lice u vrat, dok joj u krilu spava dojenče. Svi su prljavi, odjeća im je istrošena i isprana. Ova fotografija snimljena 1936. godine u kalifornijskom Nipomou, postala je poznata kao “Migrantska majka”, jedna je ikonskih slika Velike depresije. Fotografkinji je donijela slavu i na kraju malo bogatstva, ali desetljećima nitko nije znao identitet majke i njezine djece.
Poljubac, 1945. – Alfred Eisenstaedt
Možda vam ime Edith Shain ništa ne govori, ali ta medicinska sestra postala je svjetski poznata nakon što ju je nepoznati marinac 14. kolovoza 1945, u euforiji koja je nastala nakon vijesti o kapitulaciji Japana, zgrabio i strastveno poljubio na Times Squareu u New Yorku. Trenutak koji ju je proslavio ovjekovječio je fotograf magazina Life Alfred Eisenstaedt.
Crno-bijela fotografija koja je osvanula toga vrućeg kolovoza 1945. na naslovnici magazina Life bila je popraćena kratkom izjavom medicinske sestre iz bolnice Doctor’s Hospital of New York koje je tada imala 27 godina: ‘Bila sam s kolegicama na cesti nakon što smo preko radija čuli da se Japan predao i da smo dobili taj strašni rat. Odjednom me jedan mornar ulovio i nagnuo. Ja sam samo zatvorila oči i dopustila sam da me poljubi. Bila sam sretna. Momak me je ostavio i nastavio dalje, a ja sam se malo kasnije sva uzbuđena vratila na posao.’
Identitet tajanstvene medicinske sestre nije bio poznat sve do početka sedamdesetih godina kada je Shain napisala pismo fotografu Eisenstaedtu. Tada joj je on odgovorio da je pratio toga mornara jer je primijetio da svako malo grabi žene i ljubi ih, ali da je kod poljupca s medicinskom sestrom bilo nešto drugačije i magično.
Smaknuće u Saigonu,1968. – Eddie Adams
Eddie Adams fotografirao je smaknuće Nguyena Van Lema, a fotografija je postala simbol borbe protiv brutalnosti rata. Mnogi i danas vjeruju da se radi o smaknuću civila. No, šef policije Nguyen Ngoc Loan nije bio divljak koji nonšalantno ubija civile. Iako je kasnije njegov čin okarakteriziran kao ratni zločin, Van Lem je bio poručnik koji je ranije tog dana usmrtio jednog od Loanovih poručnika, njegovu suprugu i šestero djece.
Gandhi, 1946. – Margaret Bourke-White
Prije nego je snimila ovu poznatu fotografiju Gandhija, fotografkinja Margaret Bourke-White namučila se da do nje uopće dođe. Morala je naučiti koristiti kolovrat što je i učinila. Nije smjela razgovarati s Gandhijem jer je to bio njegov dan šutnje. Uz sve to, Gandhi je mrzio bliceve i nije tolerirao više od tri. Uspjela je snimiti fotografiju iz trećeg pokušaja.
Djevojčica i lešinar, 1993. – Kevin Carter
Dok je najveći broj fotoreportera odlazio ka Balkanu, Carter 1993. godine odlazi u Sudan. Slijeće 11. ožuka sa avionom koji dovozi humanitarnu pomoć. Na aerodromu ga je dočekao prizor izgladnjelih ljudi nalik kosturima. Udaljio se malo od kampa i ugledao je nevjerovatan prizor. Pred njim je bila izgladnjela djevojčica za koju je pretpostavio da pokušava puzati prema UN-ovom kampu. U tom trenu slijeće i lešinar. Fotografija je snimljena 1993. godine tijekom humanitarne katastrofe u Sudanu.
Zbog ove fotografije Kevin Carter je 1994. godine proglašen dobitnikom Pulitzerove nagrade. Fotografija prikazuje izgladnjelo dijete koje je puzalo prema selu Ayod, gdje je bio smješten kamp Ujedinjenih naroda. Bio je udaljen samo jedan kilometar od mjesta na kome je fotografija nastala. Na fotografiji se ne vidi kamp UN-a, ali je tu lešinar koji nad zgrčenom djevojčicom čeka svoju gozbu. New York Times je objavio fotografiju 26. marta 1993. kao metaforu stanja u Africi. Fotografija je šokirala cijeli svijet.
Užas slike izazvao je bijes u cijelom svijetu i skrenuo pozornost na glad u Sudanu. Slika i prizori koje je vidio u Sudanu proganjali su Kevina do te mjere da je počinio samoubojstvo 1994. godine.
Albert Einstein, 1951. – Arthur Sasse
Bio je 14. ožujak 1951. Albert Einstein je tog dana navršio 72 godine. Kada je poslije svečanosti izišao s Instituta, vani su ga vrebali fotoreporteri. Htjeli su čuti poneku duhovitu anegdotu svjetski poznatog profesora o situaciji u svijetu i snimiti savršenu rođendansku fotografiju. Einstein je bio umoran od svih rođendanskih govora i gužve, a medijsku radoznalost ionako nije pretjerano volio. Samo je htio pobjeći. Ali nije mogao. Einstein, nekonvencionalan i slobodouman, napokon plazi gnjavatorima jezik. Priliku je dočekao fotograf Arthur Sasse, i pritisnuo okidač svog aparata. I ta fotografija će obići svijet.
