Deset + savjeta za fotografiranje pejzaža

Fotografiranje pejzaža na glasu je kao jedna od najtežih vrsta fotografije zbog kompleksnosti postizanja zanimljive i dorečene kompozicije.

1. Kadriranje

Trakošćan
Jezero Trakošćan

Kadriranjem uokvirujemo/izrezujemo dio prostora koji gledamo te ga kao zasebnu cjelinu prezentiramo na fotografskoj slici. Budući da ljudski vid nije strogo ograničen četverokutnim okvirom, dolazi do razlike u percepciji motiva u prirodi i na fotografiji. Upletemo li u priču još i našu psihu, stvar postaje još zanimljivija jer ponekad stvari koje su očite zanemarujemo jer smo koncentrirani na glavni motiv fotografiranja. Zbog toga je potrebno pridržavati se nekoliko smjernica kako bi naša fotografija pejzaža bila što privlačnija oku promatrača. Kroz neke tehnike kadriranja proći ćemo u sljedećim savjetima.

2. Ne morate sve obuhvatiti kadrom

Krava
Kravica

Kada fotografirate pejzaž, ne morate se truditi cijelog ga obuhvatiti. Ako to pokušate, ni jedan detalj se neće dobro vidjeti, a fotografija neće djelovati uzbudljivo. Izdvojite one detalje koji dočaravaju okoliš koji fotografirate i koji dopunjuju panoramski pogled. Važno je da na fotografiji postoji točka (subjekt) koja će držati pažnju promatrača.

3. Koristite stativ

Friščićev mlin – Prigorec

Prilikom izrade pejzažne fotografije osnovni dio opreme je stativ, odnosno tronožac. Njime fiksiramo fotoaparat što nam je izuzetno bitno ako želimo da nam budu detalji na fotografiji čisti i oštri. Koristi se mali otvor blende (od f/8 do f/22 pa i na više) čime dobivamo kvalitetnu dubinsku oštrinu.

4. Kompozicija

Dvorac Gjalski, Zabok

Sljedeća bitna stavka je sama kompozicija pejzažne fotografije. Uvijek je poželjno imati neku žarišnu točku koja će privući pažnju gledatelja. Pritom je izuzetno važno, a sve u ime dobre kompozicije, na žarišnu točku primijeniti pravilo trećina. Time dobivamo idealnu poziciju žarišne točke u dobro komponiranoj fotografiji.

5. Dubina

Zalazak

Kod pejzažne fotografije bitna je dubina fotografije, a time i sam osjećaj dubine fotografije. Dakle nije dobro u kadar uzimati samo udaljene elemente (planine, šumu, more, livadu, itd). Njih je dobro kombinirati s nekim elementima koji su nam blizu. Recimo prilikom fotografiranja nekog planinskog masiva u pozadini, dobra ideja je u prvi plan također ubaciti neki dio stijene ili kamena. Kod fotografiranja neke doline, livade u prvi plan ubacite neki cvijet ili grupu cvijeća. Upravo time i dubinskom oštrinom dobivamo osjećaj dubine, osjećaj da je nešto bliže i da je nešto daleko.

6. Nebo

Lužani Zagorski

Ubacite nebo u igru. Nebo može biti sjajan dodatak vašem pejzažu. Najbolji omjer je 1/3 ili 2/3 prisutnosti neba na fotografiji. Preporučujem da izbjegavate omjer neba i zemlje 1/2 na fotografiji, takva fotografija obično biva nezanimljiva i dosadna te je potrebno istrenirano oko da bi se ona dodatno začinila te dovela dinamika na nju. Nebo je dobro kasnijom obradom malo istaknuti, dodati plavetnilo, nabildati oblake. Ukoliko imamo kišne oblake uz malo obrade (shadows i highlights) možemo izvući jako dramatične pejzaže.

7. Pazite na liniju horizonta 

Klupci, Sv. Križ Začretje

Linija horizonta mora biti ravna na fotografiji. Izbjegavajte fotografirati nebo u krupnom kadru ukoliko nema oblaka ili zanimljivih detalja poput ptica, te ga stavite u gornju trećinu kadra. 

Ukoliko želite da naglasak bude na nebu, onda linija horizonta treba bit na donjoj trećini fotografije. Posebno pazite na morske pejzaže jer more koje curi u jednu stranu, pokvarit će i najljepšu fotografiju.

8. Linije vodilje

Pregrada

Pronađite neke linije vodilje te ih pokušajte ukomponirati u igru. Linije u prvom planu (cesta, puteljak, žice dalekovoda) dodatan su začin fotografiji. Linije koje gledatelja vode kroz cijelu dubinu fotografije idealan su začin, njima možemo ispričati cijelu priču u jednoj slici.

9. Vremenski uvjeti

Lužani Zagorski

Obratite pažnju na vrijeme. Mnogi fotografi početnici često koriste miran sunčan dan za fotografiranje, međutim najbolje rezultate dobivamo pri nestabilnom vremenu. Trenuci prije proloma oblaka su najdramatičniji. Također je najbolje fotografirati u sam cik zore pa do nekih 10 sati ujutro, te od 17 sati popodne do zalaska sunca, naravno u ljetno vrijeme. Jesen i proljeće mogu bit zanimljivi u svako doba dana.

10. Plavi sat

Krapina

Pojam plavi sat, nastao od španjolskog „la hora azul” ili francuskog „l’heure bleue” razdoblje je netom prije svitanja ili neposredno nakon zalaska sunca. Plavi sat najpoznatiji je po svojim romantičnim konotacijama i zadivljujućoj vizualnoj kvaliteti koju donosi u dramatične scene u filmovima i fotografiji.

Radi se o trenutku kad je nebo većinom duboko plavog tona, a svjetlo je dovoljno blago da naglasi većinu tamnih područja scene, a pritom ne zahtijeva dodatni izvor svjetla. To se može zahvaliti Rayleighovu raspršenju, a riječ je o raspršenju svjetla na čestice manje od valne duljine vidljivog svjetla, istom procesu koji nebo čini plavim.

Kad sunce dođe na točku šest stupnjeva ispod obzorja, više ne osvjetljava tlo izravno, već osvjetljava gornji dio atmosfere. To je poznato kao „civilni sumrak”. U tom razdoblju crveno svjetlo, koje ima veću valnu duljinu od plavog svjetla, prolazi kroz atmosferu u svemir, dok se plavo svjetlo raspršuje i rasijava.

Plavi se sat ujutro događa netom prije zlatnog sata na početku civilnog sumraka, a to je oko 30 minuta prije izlaska sunca. Uvečer se događa na kraju civilnog sumraka, netom poslije zlatnog sata, a počinje oko 10 do 15 minuta nakon zalaska sunca

11. Zlatni sat

Sopot, Pregrada

Zlatni sat ima svoje mjesto neposredno nakon izlaska sunca i neposredno prije sumraka. Zlatni sat, kao što mu ime sugerira, ponudit će u nebu nijanse u rasponu od zlatno žute do ružičaste kroz sve nijanse naranče. Iako ne traje punih sat vremena, već dosta kraće, radi se o vremenu netom prije i nakon zalaska sunca za horizont. Kako svjetlost sunca putuje pod mnogo položenijim kutem te prolazi kroz atmosferu dobiva crveniju boju i biva prigušeno pa su sjene mnogo blaže, ako su uopće vidljive.

12. Kut gledanja (rakurs)

Klupci, Sv. Križ Začretje

Promijenite kut gledanja. Legnite na travu, popnite se na drvo, kleknite u blato. Promijenite točku gledišta i vrlo je vjerojatno da ćete dobiti vama savršenu pejzažnu fotografiju. Postoje 3 osnovna kuta (rakursa) snimanja:

Ravnina pogleda – kao sto i sam naziv kaže fotoaparat je u ravnini pogleda, ovaj kut pokazuje da je subjekt jednak, i najčešće se koristi osim ako se kutem ne želi sugerirati određena atmosfera tj. položaj subjekta.

Gornji rakurs (ptičja perspektiva) – fotoaparat se nalazi visoko iznad glave subjekta te se on čini malenim, uplašenim, slabim

Donji rakurs (žablja perspektiva) –
fotoaparat se nalazi ispod nivoa očiju gledatelja te se subjekt čini velikim, moćnim.

13. Prirodni okviri

Petrovsko

Prirodni okvir nastaje kada stavljate sekundarni objekt, kao što je stablo ili vrata, na scenu fotografije tako da ona okružuje vašu glavnu temu. To je stvarno tako lako i vjerojatno ste to učinili prirodno u nekom trenutku. Fotografi oduvijek koriste prirodno kadriranje kako bi dodali dramu fotografiji. Okvir može biti bilo koji objekt, oblik ili svjetlo koje kontrastira ostatak slike na neki način koji privlači gledatelja, zgrabi njihovu pažnju i čini ih da vide što želite da vide.

 

Eto, nadam se da će ovih nekoliko savjeta biti nekome od pomoći. Sva navedena pravila postoje da bi se povremeno i prekršila, ali za to morate imati opravdan razlog.